Kameni umivaonici, sudoperi, stolovi, žardinjere, tegle od kamena, teraca

Povijest teraca

Terrazzo (teraco) – dobro poznato ime iz prošlosti. Prednosti tog materijala su vrlo brzo uočene te se od davnina koristi pri izradi podnih obloga koje nakon sušenja, brušenja i poliranja dobivaju svoju konačnu glatku i sjajnu površinu.

Terrazzo je postojao još u doba grčke i rimske antike, a možda čak i ranije. U doba Rimskog carstva ova vrsta materijala proživljava svoj procvat. Terazzo podovi svoju primjenu nalaze u izvrsnom umjetničkom dizajnu, kao i u jednostavnom stilu, kako u velikim gradovima tako i u manjim pokrajinama i selima. Čak je i vojska cijenila trajnost ovog materijala te ga koristila na vojnim položajima uz granice.

Smjesa za terazzo sastojala se od agregata mramora, vapnenca, dolomita i sl.. U prošlosti su se koristili i čvršći materijali poput granita, morene ili riječne šljunke. Svoju primjenu terazzo je našao u renesansnoj Italiji u palačama Venecije. U Italiji se nekad nazivao composto terrazzo marmorino. Danas se općenito za terrazzo kaže terrazzo alla Veneziana jer je često bio korišten u povijesnom području Venecije i Trsta.

U Srednjoj Europi terazzo je često bio korišten u javnim zgradama kao elastičan, funkcionalan i dekorativan element. Na prijelazu u 19. stoljeće terrazzo ulazi u široku upotrebu. Često se kombiniraju različite boje te se dodatno ukrašava ornamentima ili mozaikom. Nasuprot tome, u javnim zgradama, stubištima, kupaonicama i kuhinjama najčešće se koristi jednobojni dizajn. Terazzo se sastoji od mineralnih materijala koji ne upijaju vodu, te nudi tvrdoću, otpornost i dugotrajnost, a otporan je i na smrzavanje.